Stadion Crvene Zvezde

Dom Crvene zvezdeDom našeg kluba se nalazi u ulici Ljutice Bogada na broju 1a. Velelepni sportski objekat, jedan od najvećih na Balkanu, svedok je višedecenijskih uspeha i trijumfa „Crvene zvezde“.

Zvanično ime našeg stadiona je STADION FUDBALSKOG KLUBA CRVENA ZVEZDA, ali većina ga jednostavno zove „Marakana“ ... a zašto, saznaćete u nastavku teksta.

 

Picture
Teren sa tribinama koji je prvobitno sagrađen 1927. godine na mestu na kome je danas naš stadion, pripadao je FK „Jugoslavija“, a sam izgled je bio primeren tom vremenu. Tribine su bile drvene, gledaoci su uglavnom stajali na utakmicama, a kapacitet je iznosio 20 hiljada stajaćih mesta.

Tokom Drugog svetskog rata, FK „Jugoslavija“ se gasi, a osnivanjem FK „Crvena zvezda“, 4. marta 1945. godine, stadion nekadašnje FK „Jugoslavije“ a na kome je današnja „Marakana“, ustupljen je našem klubu.

27. decembra 1959. godine Crvena zvezda je odigrala poslednju utakmicu na svom starom stadionu. Ekipa Novog Sada bila je rival na oproštaju od dotrajalog igrališta.

Sa njim je otišao i deo fudbalske istorije. Na tom igralištu Moša Marjanović je dao gol Zamori , savladan je Planička, a posle Drugog svetskog rata odigrane su mnoge lepe i uzbudljive utakmice.

Posle oproštajne utakmice stadion je porušen i na njegovim temeljima počeo je da se gradi nov, moderan sportski objekat. Prethodno, da bi se došlo do površine novog terena, 12 metara nižeg od ranijeg, trebalo je da se izbaci preko 350.000 kubika zemlje i 15.000 kubika kamena. Pored velelepnog izgleda, stadion je dobio i u to vreme izuzetnu travu na igralištu, sa drenažom i svim slojevima nepohodnim za "život" travnatog terena.


 

Picture
Kapije novog „fudbalskog hrama“ zvanično su prvi put otvorene 1. septembra 1963. godine, na utakmici koju je Zvezda igrala sa Rijekom (2 : 1), a toj utakmici prisustvovalo je 55 hiljada gledalaca, da bi rekord te jeseni bio zabeležen u derbiju sa Partizanom, kada je na tribinama bilo 74 hiljade duša.

Već naredne godine, kada je izgradnja stadiona potpuno završena, kapacitet je iznosio čitavih 110 hiljada gledalaca! Zbog svoje grandioznosti i velikog kapaciteta, navijači su sa pravom stadion poredili sa tada najvećim na svetu – „Marakanom“ u Rio de Žaneiru. Od tih dana, pa sve do danas, to ime je ostalo sastavni deo priče o Crvenoj zvezdi, a naš voljeni stadion je postao sinonim uspeha i pobeda!

Prvi gol na Zvezdinoj "Marakani" postigao je Trifun Mihajlović, u susretu pionira Crvene zvezde i Jedinstva iz Zemuna, predigri prvenstvenog meča sa Rijekom. Prvi zvanični, prvoligaški, pogodak delo je Riječanina Vukoja, dok je prvi gol za seniorski tim Crvene zvezde postigao Dušan Maravić, na istoj utakmici.

 

Picture
Da je stadion „Marakana“ pravi fudbalski hram, najbolje potvrđuje činjenica iz 1975. godine, kada se na njoj okupilo 96.070 duša na utakmici koju je Zvezda, 23. aprila u okviru polufinala Kupa kupova, igrala sa mađarskim Ferencvarošem (2 : 2). 

Prema zvaničnim podacima toliko je gledalaca bilo sa kupljenim kartama, ali se procenjuje da je te aprilske noći, na našoj „Marakani“ bilo prisutno 110 hiljada gledalaca, koliki je tada iznosio i kapacitet stadiona.

Evropska finala na „Marakani“
Finale Kupa UEFA, 9. maj 1979, Crvena zvezda – Borusija Menhengladbah (1:1), finale Kupa šampiona, 30. maj 1973, Ajaks – Juventus (1:0) i finale Evropskog prvenstva, 20. jun 1976, Čehoslovačka – SR Nemačka (2:2, penalima 5:3) 

Prateći modernizaciju fudbalskih objekata i poštujući rigorozne zahteve UEFA-e, u cilju većeg komfora i bezbednosti navijača danas je ta brojka znatno smanjena i postavljanjem stolica na sve četiri tribine, kapacitet stadiona je sveden na 53 hiljade sedećih mesta.


Picture